Ageizam, odnosno dobizam, označava diskriminaciju temeljem dobi, a može se javljati i u mlađoj i u starijoj dobi. Riječ je o negativnom stavu prema osobama zbog njihove dobi koji utječe na to kako razmišljamo (stereotipi), kako se osjećamo (predrasude) i kako se ponašamo (diskriminacija). Društveni stavovi o starijim osobama prilično su negativni, osobito u zapadnoj kulturi koja je usmjerena mladosti i mladenačkoj ljepoti.

Za starost se automatski vežu negativne konotacije poput bolesti, nemoći, beskorisnosti, nesposobnosti, demencije i života u instituciji. Pozitivni stereotipi bili bi mudrost, sloboda i situiranost, a oni se najčešće i koriste u prevenciji ageizma. Kakvi god da jesu, pozitivni ili negativni, stereotipi o osobama starije životne dobi utječu na kreiranje individualne i kolektivne percepcije o starijima, a što posljedično utječe i na kreiranje javnih politika.

“Brisanje” godina
S obzirom na to da zapadno društvo starosti pridodaje pridjeve kao što su nemoć, bolest, nesposobnost, ružnoća, beskorisnost, jasno je da se razvila kolektivna predrasuda kako starost označava kraj života. Stoga su opće prihvaćene različite metode sprječavanja ili uklanjanja znakova fiziološkog starenja. Jedna od glavnih promotora ageizma je kozmetička industrija koja svojim anti age tretmanima i preparatima pokušava ublažiti ili u potpunosti ukloniti tjelesne znakove starenja, posebno kod žena.

Mediji kao kreatori mnijenja
Mediji imaju veliku ulogu općenito u kreiranju stavova pa tako i u održavanju, odnosno prevenciji ageizma. Istraživanja pokazuju kako se starije osobe u medijima prikazuju negativnije od mlađih osoba, a mlađe osobe zastupljenije su u medijima, što i sami možemo primijetiti u našem medijskom prostoru.

Koraci ka prevenciji ageizma
U cilju prevencije ageizma potrebno je osobama starije životne dobi omogućiti dostojanstven život kako bismo mogli promicati ideju zdravog i aktivnog starenja, a usporedno s time i jačati aktivnosti usmjerene prevenciji ageizma. Niži socio-ekonomski položaj starijih osoba direktno utječe na njihove osnovne životne potrebe i ograničava slobodu izbora aktivnosti i način korištenja slobodnog vremena.

Internalizirani ageizam je prihvaćanje i širenje predrasuda osoba starije životne dobi o svojoj dobnoj skupini. To znači da starija osoba prihvaća predrasude i stereotipe o svojoj dobnoj skupini i time diskriminira samu sebe. Suvremeno društvo stvorilo je negativan diskurs prema starijim osobama, stoga ne iznenađuje pojava internaliziranog ageizma.

Prvenstveno je važno promijeniti javni diskurs prema osobama starije životne dobi što je dugotrajni proces kojeg treba početi provoditi od djetinjstva. To je ključno vrijeme kada se počinju stvarati određene predrasude i stereotipi. Jedna od osnovnih metoda u prevenciji ageizma je edukacija od najranije dobi.

Potrebno je ojačati intergeneracijske kontakte, smanjiti jaz u društvenim interakcijama između starijih i mlađih članova društva jer mladi nisu ni u prilici upoznati stvarnu sliku života starijih osoba i životne mogućnosti koje pruža starija životna dob. A uistinu ih ima mnogo, od slobode i stečenog samopouzdanja kroz bogati životni staž, do zadovoljstva u mogućnosti opuštenog odgoja i brige o unucima te mogućnost bavljenja hobijima kojima se kroz život nisu imali vremena posvetiti.