Vjerovali ili ne, ulogu spavanja znanstvenici još nisu do kraja razjasnili. Ono što je svima poznato jest da je spavanje iznimno važno za oporavak organizma i njegova metabolizma. Ako se osoba nakon buđenja osjeća odmoreno, znači da je spavanje bilo normalno. Međutim, osjeća li se umorno ili tijekom dana primjećuje umor koji vodi ka spontanom padanju u san, glasno hrče, ima nemiran san ili neposredno nakon lijeganja osjeća gmizanje i trnce u nogama, vrijeme je da se zapita ima li neki od poremećaja spavanja.

Brojni su uzroci poremećaja spavanja. Mogu to biti i štetne navike i čimbenici iz okoline, kao što je pušenje, konzumiranje alkohola i kofeina, prejedanje prije spavanja, psihološki stresovi, uzimanje narkotika, ali i intenzivno vježbanje. S druge strane, svakoj osobi potreban je drugačiji broj sati sna kako bi se osjećao odmorno. Budi li se ipak s osjećajem umora nakon 7 ili 8 sati spavanja, moguće je da je riječ o poremećaju spavanja. Klasifikacija Američke akademije za poremećaje spavanja navodi čak 60 vrsta poremećaja svrstanih u 6 skupina: insomnija, poremećaji spavanja povezani sa smetnjama disanja, hipersomnija, poremećaji cirkadijanog ritma, parasomnije i poremećaji spavanja udruženi s poremećajima pokreta.

Općenito se poremećaji spavanja dijele na primarne i sekundarne, a najčešći su nesanica ili insomnija, apneja, sindrom nemirnih nogu i narkolepsija.

Ako osoba osjeća pospanost na poslu, uhvati je san dok gleda televizor ili čita, a ne može zaspati kada legne u krevet, moguće je da je riječ o nesanici.

Apneja za vrijeme spavanja znači prestanak disanja koje može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega osoba počne svom silinom hvatati zrak. Spavač obično toga nije svjestan, no ujutro se budi umoran, s glavoboljom, suhih usta i osjećajem mamurlukom.

Spontano padanje u san naziva se i narkolepsija. Riječ je o snažnoj potrebi za snom u trenutku kada osoba želi biti budna, tijekom proživljavanja intenzivnih emocija ili ako proživljava paralizu sna. Potonje je vrlo neugodna pojava u kojoj je čovjek napola budan, ali se ne može pomicati. Snovi mu u tim trenutcima djeluju stvarni i zastrašujući, a javljaju se na početku ili pred kraj sna.

Svako od ovih, ali i brojnih drugih poremećaja spavanja, zahtijeva drugačiji pristup liječenju. Kakva su iskustva iskusnih liječnika? Što govore primjeri iz prakse? Kako se liječe poremećaji spavanja? Sve ovo tek je dio pitanja na koja će odgovore dati dr. med. Alen Juginović, dr. sc. Boris Filipović, dr. med. spec. otorinolaringolog te doc. dr. sc. Domagoj Vidović, dr. med. Na panelu pod nazivom I can’t get no sleep / Insomnia - Zašto je važan kvalitetan san?